< lipanj, 2010  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Lipanj 2010 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off
design by Bahata =)

Opis bloga

Image Hosted by ImageShack.us

Free Website Counter
Free Website Counter

Zanimljivo pogledaj =)


We are so young
our lives have just begun
but already we're considering
escape from this world


04_lafee_-_der_reg...


Image Hosted by ImageShack.us


Nešto o meni:
Zovem se Megi rođena sam 26.09.1990.
iz tuheljskih toplica sam.....

VOLIM:more,njegovu dubinu,veličinu,skrivene djelove..
.metal...legende,vampire,duhove,svoje prijatelje,
obitelj,crno i crveno........i još puno toga
MRZIM:vručine,umišljene ljude,modu,tračeve,narodnjake,
laži koje mogu nekoga povrijediti i opčenito laži
mrzim školu,doktor.......itd.
SLUŠAM:metal i rock,grupe neču nabrajati

Moj kontakt:

e-mail i msn:
mr.death_join_me@hotmail.com

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje čitam:

...Nobody...
...Hoti...
...Nina...
...Faber...
...Dežurna vještica...
...The Phantom of the Opera...
...Im a freak...
...Vicious vampire ...
...Death In Life...
...bad habat...
...Kety...
...Angel hybrid...
...Blacken...
...black rose...
...Gregorina †††666†††...
...Broken7...
...soul of love...
...Crowgirl...
...Hell´s Angel...
...A dying wish...
...Princes in love...
...long hard road out of hell...
...life it seems will fade away...
...Gad...
...Gothic Puppet...
...Kraljevna Koja Nosi Sunce na Dlanu...
...niko ne umire kao dijevac jer zivot jebe svakoga...
...punkerica14...
...mala izgubljena djevojčica...
...pokisli...
...meskalina...
...Bitter sweet symphony...
...samo anđeli znaju...kako je u raju...
...little devil...
...I just want to live...
...Spašena duša...
...Brizz...
...Love and fire...
...Veronika...
...No More Tears For Me...
...Vampirica_000...
...Noćne misli pod zvjezdanim nebom...
...Zauvijek i uvijek...
...°•¤•°Stallone¤world°•¤•° ...
...fear of the unknown dark world...
...Mandy...



Master of Puppets

End of passion play, crumbling away
I'm your source of self-destruction
Veins that pump with fear, sucking darkest clear
Leading on your deaths construction
Taste me you will see
more is all you need
you're dedicated to
how I'm killing you


Come crawling faster
obey your Master
your life burns faster
obey your Master
Master
Master of Puppets I'm pulling your strings
twisting your mind and smashing your dreams
Blinded by me, you can't see a thing
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master


Needlework the way, never you betray
life of death becoming clearer
Pain monopoly, ritual misery
chop your breakfast on a mirror
Taste me you will see
more is all you need
you're dedicated to
how I'm killing you


Come crawling faster
obey your Master
your life burns faster
obey your Master
Master
Master of Puppets I'm pulling your strings
twisting your mind and smashing your dreams
Blinded by me, you can't see a thing
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master


Master, Master, Where's the dreams that I've been after?
Master, Master, You promised only lies
Laughter, Laughter, All I hear and see is laughter
Laughter, Laughter, laughing at my cries
Hell is worth all that, natural habitat
just a rhyme without a reason
Neverending maze, drift on numbered days
now your life is out of season


Come crawling faster
obey your Master
your life burns faster
obey your Master
Master
Master of Puppets I'm pulling your strings
twisting your mind and smashing your dreams
Blinded by me, you can't see a thing
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master

Image Hosted by ImageShack.us


"Good Riddance (Time Of Your Life)"

Another turning point, a fork stuck in the road
Time grabs you by the wrist, directs you where to go
So make the best of this test, and don't ask why
It's not a question, but a lesson learned in time

It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.

So take the photographs, and still frames in your mind
Hang it on a shelf in good health and good time
Tattoos of memories and dead skin on trial
For what it's worth it was worth all the while

It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.

It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.

It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.

Image Hosted by ImageShack.us

četvrtak, 10.06.2010.

Napokon


Prošlo je skoro dvije godine od kada sam bila na ovome blogu..Od onda se dogodilo puno dobrih i loših stvari...Srednja škola je završena,više manje od onda ostaju samo sjecanja na te dane,Oni s kojima sam si bila stvarno dobra,ostala sam i dalje u kontaktu,a ostali su prakticki nestali...Život mi je najviše promijenio koncert Hladnog piva koj je bio 20.6.2008. i osoba koju sam upoznala tamo...On mi vraca onaj izgubljeni smješak na lice,popunjuje mi srce kiss ...Mislim da sam se u te dvije godine puunooo promijenila,ne previše izgledom,vec nekim razmišljanjima...Još uvjek imam ono svoje ja,ali sam puno veselija,smijrenija...Sad sam ona prava ja,ono što bi željela ostati i što cu ostati do kraja života sretan




Ovim postom se želim zahvaliti svojim frendicama i frendovima,najviše Ivani i Katarini, koji su ostali uz mene u mojim najtežim ali i najlijepšim trenucima,te svojemu decku koji je iznenada došao u moj život i koji je još uvjek tu cerek Hvala mu što svaku moji suzu pretvori u osmjeh,što mi je svjetlo u životu kiss
Hvala mojim tupastim psima koji me tjeraju u šetnju,svaki puta zamažu i izližu,što me znaju razživcirati dead,te mi donjeti jednu od papuca XD
Te šecer na kraju hvala svima onima koji su komentirali ovaj blog i koji ce ga nastaviti komentirati fino



Please, help me... (1) | Print | x

utorak, 12.08.2008.

Iron Maiden na Poljudu =)

evo par snimaka iz dnevnika :





koncert se održavao 10.8. Dickinson je kasnio,ali ipak glazba je bila pre dobra,možda mala zamjerka zvuku,sve je bilo krcato,nisu sve karte bile rasprodane,ali ljudi je bilo dosta,ekipa je bila zakon...
To bi trebalo češće ponavljat,da mi je ponovit tu vecer...jaooo ja bi ponovno :P



Please, help me... (3) | Print | x

četvrtak, 10.07.2008.

Forgotten love

neznam što se dešava samnom...ovaj blog sam jako zapustila i neznam dali cu opet pisati i komentirati blogove aktivno...ponekad mi se baš i neda disad niti ništa....kako bi neki rekli pukla...kradem bogu dane..on se ne žali i ja nastavljam....doci cu i ponekad napisat pokoji post..hvala svima koji ga citaju i koji ce ga nastavit citat....

Image Hosted by ImageShack.us



Prije par dana navecer je nestalo struje, neka greška na elektri ili nešto..uglavnom izašla sam van i pogledala u nebo i nakon dosta dugo vremena napokon ponovno vidjela predivno zvijezdano nebo...uopce sam zaboravila kako to izgleda i koliko ih uopce ima...odmah sam se prisjetila kako je to bilo prije te sve rasvjete,prije dok sam bila u osnovnoj...preko praznika otisil bi spavat na livadu samo s dekama...uzivali bi u zvjezdanom nebu i dugim razgovorima...bilo je predivno..sad svatko ima svoje kao velike obaveze nema vremena za ništa...a vidiš da lijencare neki po cijele dane....mobiteli zvone,nemožeš s nikime normalno razgovarat...nikoga normalno vidjet,svi bježe....To nebo me potjetilo na mnoge drage osobe i trebutke provedene s njima...sad je sve to prošlost jer tih osoba nema u mom životu,te trenutke nemogu vratiti,neke stvari nemogu vratiti...sve ono što volim nestaje iz dana u dan...pretvara se u ništavilo prah..prelazi u maglu i ne vraca se vise...ima stvari koje ljudi zaboravljaju,koje s vremenom stvarno nestanu iz naših umova....ali ono što smo jako voljeli i naglo izgubili dolazi nam nakon nekog vremena natrag...ne kao stvarnost,jer smo to tako vec napola zaboravili,....dolazi nam u snove,neznam kako je vama uglavnom mene neke stvari proganjaju u snovima....stvari, ljudi,mjesta...sve što sam voljela a sad nemam,dolazi mi u snove..ali to su samo snovi tako svi kažu....to je dio naše prošlosti..to i tamo trebamo ostaviti...neznam ,neke se stvari mjenjaju neke ostaju iste...a mi se trebamo pomirit s time,da što nam sudbina skroji to tako je..jer kao sve je zapisano u zvijezdama,brojevima,prošlosti,sadašnjosti....



Please, help me... (6) | Print | x

ponedjeljak, 12.05.2008.

San...

Image Hosted by ImageShack.us


Gledam te u kavezu...
gledam kako patiš...
gledam tvoje pokrete...
pokrete koji zovu upomoć....

Što je to za mene...
sreća,veselje,smjeh...
žalost,tuga,plać...
ili samo jedan izgubljen san u noći...

Gledam i dalje...
moja želja da ti pomognem...
je nemoguća...
nemogu se pomaknut,samo gledam...

To se pretvara polagano u noćnu moru...
mući me...nemogu ti pomoći..
nemogu se probuditi....
kao da me nešto drži tu...

Netko ili nešto želi da to gledam....
želi gledat našu bol...
naslađivat se našom patnjom...
uživa u tome...

Strah,tuga,bol...
nestaju....
pretvaraju se u neki...
novi neotkriveni osječaj....

Neznam što je to...
pobjeć nemogu...
pomoći ti nemogu....
san se nastavlja...

Okolina me uspjela sapasit..
probudit,...
maknut tu moru....
dati mi ponovo da dišem....

Što je taj san znaćio...
zašto me toliko držao...
zašto...
postoje tolika pitanja....

A niti jedan odgovor...
još jedno loše sjećanje ...
još jedan loš osjećaj...
koji mi neda ponovno spavat.....



Please, help me... (7) | Print | x

ponedjeljak, 14.04.2008.

Ostavljena...

Image Hosted by ImageShack.us


odlućila je prošetat...ostavljena od sviju...nitko ne želi više s njome razgovarat..nitko ju ne želi saslušat...to što oni zovu slušanjem..da odmah sve zaborave..a savjeti su im savršeni...
pretvara se da je jedna od njih..da je sve super...smiješak je stalno na licu ..problema nema...ona ih skriva...i dobro joj to ide...u društvu je kao i inaće...ali sada malo zvrckastija...ljudi misle da je dobro...da nema briga...običan život tinejđera....obična cura kojoj je savršeno u životu...u školi je dobra..doma je dobra...svi joj pokazuju da je vole...da su tu za nju ako ih treba...da se može oslonit na njih...a kada im okrene leđa ..gotovo napadaju je...ova šetnja će potrajat..nikome nije rekla kuda ide zašto ide..samo je otišla...pogledala još jednom sve i otišla..to je često radila....ali vratila bi se uskoro...zadnji puta kada je to napravila bilo je samo na par sati..ali i bilo je da je nestala po par dana...više nije bilo toliko brige oko nje...odrasla je ..znali su da je dobro...a i tako je izgledala....par metara od kuče okrenula se i pogledala ju...sestra na prozoru maše...i pita se sigurno opet zašto nemože s njom....nasješila joj se kiselim žalosnim smješkom uzvratila mahanje..okrenula se i krenula dalje....suza joj se pojavila u oku..ali brzo ju je obrisala ..i opet stavila smješak na lice....došla je do svog omiljenog mijesta....kada kiša pada uvijek se napravi kao malo jezero....uživala je gledati to ....divila se....prošlo je tri dana od kada se nije vratila..svi su se zabrinuli..otišli je tražit....kiša je ljevala jedan cijeli dan i noć bez prestanka..ono njezino mjesto se pretvorilo u njezin san..oječala se ponovno rođenom..izvadila je onja mali hladan metal iz džepa..sviđao joj se ..u njemu je često tražila utjehu...nije mogla više ovako..suze su krenule..približila je metal zgolbovima i napravila rez...legla se i njezino jezero ju je prihvatilo..točno kakva je ..nije se žalilo samo juj je zagrlilo i ostala je napokon sretna u njegovom naručju......



Please, help me... (7) | Print | x

utorak, 25.03.2008.

Vaše mušice..

Image Hosted by ImageShack.us


Sjedim ..razmišljam...
napokon primirje..
napokon malo mira...
napokon sama....
napokon ste se maki od mene...

Kako je ovako lijepo...
uživam...
mir za dušu i tijelo...
mir za mene...

Ali znam...
doći će ..
opet te vaše mušice...
ali ovaj puta će biti jaće...
bolnije...snažnije...

Navalit će na mene...
navalit će na moj razum..
navalit će na moje tijelo...

Kao da sam neki leš...
leš koji je mijesto za njihovo hranjenje....
trošit će me koliko im se da...
ne znajući da to boli...
ne znajući da ćine zlo...

Pokušavat ću vrisnut...
da me netko čuje....
da me netko spasi...
ali neće mi opet dozvolit...

Image Hosted by ImageShack.us


Grist će me....
uništavat ali ...
uvijek će prije kraja otići...
pustiti me na životu...
pustiti da patim...

Žele da moje rane zacijele ...
žele da živim ..
žele da patim....
svaku moju riječ..
ne žele da čuju....
ne žele,ne mare...

Čine sve po svojem...
uništavaju me ....
i uspijeva im....

Ali poslje svakog...
ja se oporavljam...
ojačavam...
I pokušavam se sljedeći puta branit...

Ponekad mi supijeva ...
ponekad ne...
znam već kada će doći...
i kada će otići...

Ali i znam...
da me jednom više neće naći..
jer ću nestati...
s njihovog područja...
Jer ću uspijeti pobjeći od njih...



Please, help me... (13) | Print | x

ponedjeljak, 17.03.2008.

Jeli to moguce....

Hvala ljudi što komentirate moj blog..oprostite što ne uzvračam komentare tako često,nemam vremena za ništa...blog polako zapostavljam..skoro sve zapostavljam..ali ok i to če se popraviti s vremenom....hvala još jednom na čitanju mojih pustih snova i nerazumljivo dosadnih tekstova...pozz

Image Hosted by ImageShack.us


Napokon došla iz škole doma...Sunce prži,imam za učiti ko u prići,neda mi se uzimam jaknu i odlazim van....Čujem staru kako se dere stani kud češ opet..tek si došla doma...nikada te nema nikada te nevidim...korak mi se ubrzava..zadnje moje riječi prije nego zatvaram vrata su Vračam se brzo...Vrata su se zalupila iza mene...sunce mi ubitačno sije..smeta mi..ali oči se brzo privikavaju...Pogledam prema nebu pojavio se neki oblačić ali ništa što bi me zabrinjavalo...Misli mi nekako lete..totalno se odvajam od stvarnosti..od zvukova,od svega oko mene...Nisam ni primjetila da me ljudi pozdravljaju,da vrijeme leti...hodajući primječujem tek koji list koji slučajni vjetar podigne i ponese ga na kratko putovanje...Odjednom mi mobitel zavibrira u đepu..uzimam ga i gledam ..opet ti.... nedaš mi mira u mojim mislima..a sad i poruka..ne želim ju pročitat..zatvarma ga i gledam na sat ,već je prošlo sat vremena....a meni je izgledalo kao da hodam tek pet minuta...vrijeme se promijenilo,malo je zahladilo....vračam se kući.....ljudi su totalno nestali sa cesta,gdje koji prolaznik...bježi kući...ne obazirajući se na ostale...napokon sama,nigdje nikoga,mogu u miru razmislit o nekim stvarima... skrečem s puta odlazim na svoje staro mjesto,mjesto puno uspomena....dugo već nisam bila tu....sjedam na obližnji kamen...zagledam se u vodu..bistra,hladna..u svako doba....odjednom se spustio pljusak...ne marim za njega..sjedim i dalje ne obazirući se na ništa..razmišljam o tebi o nama ..to što je sada iza nas...nije mi žao..lijepe trenutke sam provela s tobom,a i sad je netko drugi u mome životu...druga osoba je zauzela moje prazno srce...ali sve jdeno još mi misli lete k tebi,još te moje srce ima zabilježeno..i ne pušta te....kiša me oprala svu..mokra sam do kože...neda mi se sakrit od nje,nemam zašto bježat....ne smeta mi..godi mi čak...godi mi svaka kapljica koja se sljeva niz moje lice,koja se stapa s suzama..te ih radi neprimjetnima...samo malo crvenilo u oku odvava moje besmislene suze..za ovaj život,za sve probleme...za ljubav koja je sada neuzvarčena...gledam vodu..kiša polako prestaje....zrcaljnje pokazuje da se nebo razbistruje...Mobitel opet zvoni..stara me zove di sam..kod frendice ponavljamo nešto...koja izmišljotina..ali upecala se na to...ko inače.....kažem joj da se vračam pred večer negdi...i poklapljam....jao kako ću se samo posušit do onda...sunca nema...vjetar više nepuše...ah.. već mi je sve jedno...udubljujem se opet u misli..sječam se onog našeg poljupca...onih dodira...svega one večeri..još me prolaze trnci od toga...na samo sječanje se ježim,a ta sječanja dolaze brzo i najčešće nenajavljano...kao grom iz vedra neba...lijepi je to osječaj...lijepo je to sječanje..ali znam da se to više neče ponovit..jer si daleko od mene,jer te više nikada neču vidjeti....nikada te neču više čuti...mobitel opet vibrira,opet tvoja poruka...ne čitajući ju molim te da više nepišeš..da si mi sada dio prošlosti..samo prijatelj...oni naši osječaji su prošlost...jao kao lažem ne samo njemu..već i sebe pokušavam zavarat..ali ne uspijeva mi...znam što osječam i to se neće maknut...ne dok si ti još toliko vezan...jao još sam mokra..nemogu takva doma...gledam koliko je sati..čovječe vrijeme prolazi kao minute već je 4 sata prošlo od mog dolaska...tražim lovu po đepovima...nalazim dovoljno za jednu kartu..u smjeru u kojem planiram ići...dižem se..odlazim na stanicu...kupujem kartu..prodavač me čudno gleda onako pokislu....i pita dali sam dobro..samo sam mu kimnula nasmiješila se i otišla...čekam svoj prijevoz..napokon dolazi..ulazim i sjedam do prozora da se malo zagrijem...da se osušim..odlazim..trebam se na neko vrijeme maknut od tuda...trebam ,...trebam mira malo....odlazim dalje od plačene karte..neznam što me zadržalo....i evo pokušavam otoriti vrata pokušavam izači...nemogu..zaglavila su...odjednom ih netko izvana otvara...to si ti nemogu vjerovat...od kuda si se ti tu pojavio...kako to da sam baš tu htijela izač...sudbina možda ili...nema veze....pozdravljam te i odlazim..kao da si nikada ništa nismo bili...kao da si mi neki daljni poznanik...gledaš me zaprepašteno..i trčiš zamnom..čemu žurba.pitaš me..neznam...kažeš mi dobit češ ovako upalu pluča..odvodiš me do svoje rodbine...da me osušiš...da me vratiš donekle na noge...ja neželim to..želim se samo maknut od svega..želim sve zaboraviti...ne želiš čuti moje ne i vučeš me za sobom..odustala sam od prepiranja..vodi me kuda želiš...
tvojih nije bilo doma iznenada su pred nama otišli u posjetu nekom rođaku u blizini..uzimaš ključ več na predviđenom tajnom mjestu ulaziš i povlačiš me za sobom...odvodiš me do kupaone..daješ mi ručnik i nekoliko odječe...otuširaj se osuši se .. čekam te u dnevnom...odlaziš i ostavljaš me...izlazim nakon nekoliko minuta...dolazim k tebi...nudiš mi čaj..već znaš koji mi je najdraži..sa smješkom ga prihvačam....ozbiljno kažeš moramo razgovarat...kažem ti neznam o čemu među nama je svršeno...kažeš nije...znam da još imamo iste osječaje jedno prema drugome..da se to nemože tek tako zaboraviti...opet..si u pravu....nemogu da nezaplačem....zagrlio si me i obrisao mi suze...ne plači ...daj nam šansu...jer između nas je nešto više od obične ljubavi..više od bilo čega...prihvačam tvoj prijedlog..nakon dužeg razmišljanja....javljma svojima da ću ostat kod frendice prespavat....da ću se vratiti tek drugi dan navećer...jer imamo kao nešto za razjasnit...sve mi povjeruju...ostajem prespavat kod njegove rodbine...ostajem s njim...drugi dan me vrača doma...nježno me poljubio i rekao neče se desiti ništa loše volim te i to če tako ostati...zaboravi na prošlost...pusti budučnost gledaj sadšnjost....odlazim bez riječi...kažeš mi da češ me nazvat...uredu..doma me ispituju dali smo to frendica i ja uspijele srediti,jesmo donekle...ali nikada neće saznat istinu..nikada neće saznat gdje sam bila i skime sam bila...nikada neče saznat pravu istinu....to ostaje samo između nsa dvoje....









Please, help me... (4) | Print | x

četvrtak, 21.02.2008.

Poigravanje...

Image Hosted by ImageShack.us


dali je ovo san ili java...
tražim li život ili smrt...
što život traži od nas...
stavi nas tu...
ne pokaže nam kako živjeti....
što da radimo s njime...
kako da se ponašamo u razlićitim situacijama...
kako razgovarati...
kako se sporazumjevati s ljudima...
svakim danom se jedan novi život rađa...
svakim danom jedan umire....
to je jedan veliki začarani krug...
nikada neznamo što će nam se desiti...

život je dobro ili zlo...
vjesti nam prikazuju samo zlo...
stvaraju ga sve više i više...
pokraj svih tih reklama...
nemožemo primjetiti ono dobro što se dešava oko nas...
makar je malo i praktićki neprimjetno...
ono je tu...čeka nas ..daje nam se ...
ali mi to neznamo iskoristiti...
viđamo samo loše ...
jer pokušava biti jače od dobrog i uspijeva...

danas si prijatelj ili neprijatelj...
teško je ovih dana naći pravog prijatelja...
teško je tolike tajne zadržat za sebe...
teško ih je i reći ..jer nikada neznaš ko će ih proširiti...
a tko će ostati pravi prijatelj i zadržat ih za sebe..
postoje ljudi koji vole izmišljat..
koji vole nadopunjavat istinu glupostima...
koji se vole igrati tvojim osjećajima...
koji te vole slamati...

Image Hosted by ImageShack.us


kako društvo reagira,stvara nove skupine...
svaki čovjek kada vidi nešto čudno odmah tome daje neko ime...
nemože pustiti tek toliko da to prođe...
ljudi se zbog toga počinju svrstavati po grupama...
postoje oni mirniji,oni luđi...
oni potišteni,oni brbljivi...
svatko ima svoju vrstu glazbe koju sluša..
svoj stil oblačenja...
svako razumno biće ima svoj stil razmišljanja...
svoj razum svoje srce...

ljubav kao sudbina....
sretnemo nekog ,drag nam je...
i mislimo možda smo si suđeni...
sudbina nam je odredila da se sretnemo...
sudbina je rekla svoje...
ali ona nastavlja....
neki događaji,osječaji,sve počinjemješati...
ali kako će završiti taj njen govor...
oče li se ta ljubav...
kakva god bila...
prijateljska..
planktonska...
moguće i ljubav tvog života....
oče li se to sve održati ....
ili če jednog dana sudbina počet pričat nešto deseto ...
i sve će se raspast...
mi pokušavamo neke stvari održat...
neke sačuvat...
nekima dati neko znaćenje...
ali što ako nema značenja...
što ako se sve to desilo..onako iz dosade...
ali nebi bilo tako poslje svega...
nebi bilo tolikih osječaja...
toliko glupih misli koje prolaze kroz glavu...
nebi bilo trncih,ni ponekih suza...

strah od samoće...
uvijek postoji onaj strah...
nitko ne želi ostati sam...
ali mnogi ipak ne nađu onu srodnu dušu...
i kasnije u starosti pate....
samo napušteni od svih...
ako nešto ne njegujemo sve se može raspasti...
sve može nestati preko noći...
ali i sve se može pojaviti preko noći...

Image Hosted by ImageShack.us


ovaj post je napisan onako iz glave..nema baš puno veze s vezom..ali želja mi je bila da tako nešto napišem....i teme su pomiješane i skaće se iz svega...Hvala svima koji komentiraju...



Please, help me... (15) | Print | x

četvrtak, 14.02.2008.

Sretno valentinovo svim zaljubljenima...

Evo jedan mali filmić...poseban je na svoj naćin...
glazbu netrebate baš slušat jer nije nešto....uživajte..

Postsecret: A Valentine Video

Add to My Profile | More Videos



Please, help me... (17) | Print | x

četvrtak, 31.01.2008.

Gubitak...

Image Hosted by ImageShack.us


Dok ovako koračam ovom ulicom strave
mislim na tebe i vrijeme provedeno s tobom
o kako nam je lijepo bilo
zašto sam morala sve upropastiti...
Zašto sam te otjerala?
Zato što nikada nisam osjetila toliku ljubav?
nikada toliko pažnje od suprotnog spola...?
Dao si mi svoje srce
prepuštali smo se zagrljajima poljupcima
našim maštanjima....
Bilo nam je prelijepo oboje smo uživali
našli smo svrhu života
našli smo istinjsku ljubav i sreču...
Svaki tvoj poziv svaka tvoja poruka
svako naše sastajanje
svaki dodir,
donosili su mi osmijeh na lice
i toplinu u srce...
donosili su mi sreču ovoga svijeta...
Evo sada gledam zadnje zrake sunca
prisječam se našeg vremena
naših zalazaka bili su predivni...
Mrak se sve više i više spušta
vjetar puše,meni je hladno...
Nema te da me zagrliš
da me zagriješ i poljubiš...

Image Hosted by ImageShack.us


Mijesec izlazi
predivan je ko i posljednje naše većeri
gledam ga divim mu se
sječanja naviru....
Zašto ... Zašto sam se prepala ljubavi...
Zašto sam te otjerala
i zamolila da mi se više nikada ne javiš
Da ako me voliš da me pustiš na miru...
da se zauvijek raziđemo....
Mijesec u punom sjaju izlazi
pozdravljam ga suze teku
sada mi ostaju samo sječanja
jer više te nikada neću vidjeti niti čuti
sjećat ću te se zauvijek
Zbogom zauvijek jedina moja ljubavi...



Please, help me... (24) | Print | x

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.